Ayurveda

AYURVEDA

Ayurvedu kao Tradicionalna Indijsku medicinu SZO (Svjetska Zdravstvena Organizacija)  priznala još davnih 70-tih godina prošlog stoljeća. Nazvala ju je tradicionalnom i komplementarnom medicinom. Tradicionalna je u svojoj matičnoj kući i u zemljama južne Azije. U njima je integrirana u zdravstveni sustav u svojstvu primarne zdravstvene zaštite. Djeluje usustavu Ministarstva AYUSH (AYUSH=ŽIVOT). Osim ayurvede pod pokroviteljstvom Ministratsva nalazi se još drugih šest Tradicionalnih medicinskih sustava. Sveukupno ih je sedam: Ayurveda, Yoga i Naturopatija, Unani, Siddha, Homeopatija i Sowa-Rigpa. Samom integracijom Tradicionalnih medicinskih susatva u zdravstveni sustav Indija je ostvarila najdemokratičniji sustav zdravstvene zaštite na svijetu.

 

ŠTO JE AYURVEDA?

 

Ayurveda je Tradicionalna Indijska medicina. Ayurvedska pisana povijest seže između 5000 i 7000 godina u povijest te je tokom svih tih tisućljeća brinula o zdravlju ljudi, životinja ( Gajaayurveda) i biljnog svijeta (Vrikshaayurveda). Spada U Holistički sveobuhvatni nauk te se samim time odnosi na sve aspekte života (od koljevke pa do groba). Sama riječ ayurveda je složenica dvije riječi. Ayur=život te Veda=nauk. Najčesće se prijevodi kao “nauk o životu i dugovječnosti. S obzirom da je dio najstarijih drvenih zapisa, Veda možemo ju smatrati Majkom svih tradicionalnih medicina.

U svojim temeljima sadrži tri osnovna cilja. Prvi cilj joj je mentalno-emotivni boljitak koji zadire u pojam Duhovnosti. Naime svaki čovjek neovisno o rasi, vjeroispovjesti i ostalim kulturološkim različitostima ima potrebu da se izrazi kao Duhovno biće. Svaka osoba želi biti sretna i zadovoljna to je karakteristika svih ljudi. Dugi cilj ayurvede jest prevencija. Ayurveda smatra prevenciju najvažnijim čimbenikom ostvarenja sretnog, zadovoljnog i dugog života. U ayurvedi prevencija ne znači samo otići jednom ili dvaput na godinu na sistematski pregled, već svjesno voditi stil života koji će podržati sretan, zadovoljan i dug život. Stil života uključuje sve aspekte od jutarnjeg buđenja pa do odlaska na većernje spavanje. Jutarnja higijena, molitva, vježbanje, jelo, itd. Sve te pojedinosti više ili manje svi rade a ono što moramo napraviti je samo da ih uskladimo sa sobom kako bi rezultat bio sreća i zadovoljstvo. Ona pristupa svakom pojedincu na jedinstven način uzimajući sve pojedinsti i specifićnosti života njegova života. Treći cilj ayurvede jest kurativni, odnosno terapeutski. Riječ je o djelovanju protiv poremećaja i bolesti. Ayurveda kaže kako je do njih došlo samo zbog toga što osoba nije vodila računa o prva dva cilja.

Posebno naglašavamo da Ayurveda ne zastupa niti promovira niti jednu dogmu. Svojim Univerzalnim principima temelj je vrijednostima svih tradicijama i društvima. Sreća i zadovoljstvo jest želja i cilj svih živih bića.

 

 

TEMELJI AYURVEDSKE MEDICINE

 

Ayurveda svoju teoriju temelji na pet elemenata (prostor, zrak-vjetar, vatra, voda i zemlja)  koji su sveprisutni kako u čovjeku tako i u Svemiru. Čovjek je neodvojiv od prirode i kao takav je u neprestalnoj interakciji s promjenama i zakonitostima prirode. Pet elemenata se je utjelovilo u svakom pojedincu na jedinstven način kroz tri osonovne biofiziološke energije (vatha, pittha i kapha) . Upravo taj odnos elementa pri začeću određuje jedinstvenu konstituciju svakog pojedinca. Ayurveda kaže da je zdravlje ravnoteža sustava dosha-dhatu-mala. Dosha su osnovne biološke energije (vatha, pittha, kapha). Dhatu su sedam tkivnih elemenata (plazma, krv, mišićnog i masnog tkiva, kosti, koštane srži i sperme odnosno ovuma). Mala su otpadne tvari, toksini od kojih su tri osnovna: stolica, mokraća i znoj. Kada ove tri skupine nisu u ravnoteži nastaje veća ili manja metabolička disfunkcija koja ima za uzrok stvaranje toksina (ama). Ama i agni (probavna vatra) ima jako veliku funkciju u održavanju zdravlja

 

 

PRAKRITI ILI BIOFIZOLOŠKA KONSTITUCIJA

 

Pet elemenata (prostor-eter, zrak-vjetar, vatra, voda i zemlja)  u ljudskom  tijelu  (psihi i fiziologiji) su se utjelovili kao tri osnovne energije koje se nazivaju doshe (vatha, pittha i kapha). Sve tri doshe posjeduju svih pet elemenata, ali pojedini elementi dominiraju određenim doshama. Tri doshe se smatraju temeljima fiziologije tijela i na njima počivaju sve životne funkcije. Sve tri doshe prisutne su u cijelome tijelu. Postoje određeni dijelovi tijela i funkcije koje su dominantne za pojedinačnu doshu:

Vatha-dominantna prostor-eter i zrak-vjetar

Pittha-dominantna vatra

Kapha-dominantna voda i zemlja

U ayurvedskoj medicini postoji sedam konstitutivnih energija, a sastoje se od tri osnovne energije i njihovih kombinacija te jedne konstitucije koja ima uravnotežene konstitutivne energije. Pa tako imamo:

 

1.Vatha konstitucija

2.Pittha konstitucija

3.Kapha konstitucija

4.Vatha-pittha konstitucija

5.Vatha-kapha knostitucija

6.Pittha-kapha konstitucija

7. Sama konstitucija

 

 

KARAKTERISTIKE KONSTITUCIJA:

 

Vatha je u svome djelovanju i karakteristikama opisana kao: hladna, suha, nestalna (promjenjiva), lagana, oštra, sveprisutna. Svaka pojedina dosha ima svoja sjedišta, odnosno mjesta na kojima je dominantno prisutna u tijelu. Glavna sjedišta vatha doshe: mokraćni mjehur, crijeva, zdjelica, noge i kosti.

Pittha u tijelu upravlja svim kemijskim i metaboličkim procesima, apsorpcijom, asimilacijom i eliminacijom, te je zadužena za očuvanje i održavanje topline tijela. Daje boju i sjaj koži i očima. Odgovorna je za prirodnu boju kože. O njoj ovisi i osjećaj gladi, odnosno apetit. Omogućuje mentalne aktivnosti, razmišljanje i prosudbe. Psihološki izaziva emociju ljutnje, mržnje i ljubomore. Pittha je dominantna u krvi, limfi, znoju, žući i tankom crijevu.

Kapha daje tijelu strukturu i stabilnost. Njene karakteristike su : hladna, teška, stabilna, masna, sluzava. U tijelu je odgovorna za rad obrambenog sustava. U slučaju prekomjernog rada vatha i pittha doshe, kapha je tu da smanji i kontrolira njihovu aktivnost. Dijelovi tijela u kojima je kapha dominantna su: glava, vrt, grudni koš, zglobovi i  želudac.

NA KOJI NAČIN DOLAZI DO STVARANJA NERAVNOTEŽA I BOLESTI

 

Nakupljanjem ame zbog poremećaja pravilnog rada probavne vatre (metabolizma). Kada probavna vatra tkivnih elemenata (dhatu), a njihova probavna vatra (dhatuagnis) ne radi pravilno, dolazi do nakupljanja toksina  u tjelesnim kanalim cirkulacije. Takvo nakupljanje otpadnih tvari postaje toksično i uzrokuje pojavu bolesti. Ako se toksini pravovremeno ne eliminiraju, uzrokuju bolesti u šest razvojnih stadija:

1. Sancaya (nakupljanje). To je pojam koji podrazumijeva nakupljanje ame u određenom kanalu, a koje uzrokuje blokadu i nedovoljnu opskrbljenost hranjivim sastojcima.

2. Prakopa (agravacija). Vatha, pittha i kapha doshe putuju po cijelome tijelu kroz vlastite kanale cirkulacije. Nakupljanje toksina u kanalima onemogućuje normalan protok i izaziva poremećaj doshe.

3. Prasara (širenje). Dosha kojoj je onemogućen normalan protok skreće u druge kanale i širi se u dijelove tijela u kojima ne bi trebala biti.

4. Sthana-samsraya (lokalizacija). Dosha koja je preusmjerena u druge kanale, dospjevši u druge dijelove tijela, uzrokuje bolest. U ovom se stadiju već manifestiraju početni simptomi bolesti.

5. Vyakti (manifestacija bolesti). Bolest je vidljivo nastupila sa svim svojim simptomima.

6. Bheda (diferencijacija). Manifestirana bolest preuzima oblik vatha, pittha ili kapha bolesti.

 

Nažalost moderna medicina ne može otkriti začetak poremećaja ili bolesti u početnom stanju neravnoteže. Moderni medicinski nauk otkriva bolest tek kad se ona manifestira na fizičkome tijelu. Na taj način ne postoji mogućnost prevencije razvitka početne neravnoteže, a kada se bolest manifestira na fizičkome tijelu, obično se već dobro ukorijenila i zauzela svoje “položaje”. Tada obično moderna medicina započinje rat sa simptomima bolesti, što često prerasta u “igre bez granica”, jer originalna bolest mijenja svoje oblike, mijenja svoje vanjske “ogrtače” prikrivajući prvobitno stanje stvari i pravi uzrok. Svatko koga vanjski “ogrtači” bolesti zavedu te se upusti u borbu sa simptomima, već je unaprijed izgubio rat.

Ama, odnosno toksini u tijelu, mogu se eliminirati na nekoliko načina. Postom ili boljnim pripravcima koje vrlo često koristimo u našoj kuhinji u svojstvu začina. Ti jednostavni pripravci potenciraju rad probavne vatre npr. đumbir, crni papar, korijander, kurkuma, itd. Postupak neutraliziranja toksina zove samana ili terapija olakšavanja. Ama se može neutralizirati i izbaciti iz tijela procesom koji se zove sodhana ili eliminacijska terapija. Preparati koji se ovdje koriste obično imaju, između ostalog, i laksativno djelovanje, poput ricinusova ulja.  Eliminacijska terapija postiže uvijek bolji učinak od neutralizirajućeg oblika terapije jer se njome iz tijela izbacuju otrovi i doshe koje su izazvale bolest, dok u drugom slučaju poremećene doshe ostaju u tijelu te mogu ponovno uzrokovati bolest. I na kraju toskini se naefikasnije mogu eliminirati terapijom zvanom vasti karma ili proces detoksifikacije debelog crijeva.


AYURVEDA I PREHRANA

U ayurvedi se kaže kako je jedan od glavnih čimbenika u očuvanju zdravlja način života i pravilna prehrana. Prehrana se mora prilagoditi konstituciji, životnom stilu, vitalnoj snazi, starosti, okolnostima života i rada, itd. I to se u odnosu sa promjenema u prirodi u našem okruženju. Prirodno stanje probavne vatre nije jednako kod svih konstitutivnih tipova. Osim što nam konstitucija određuje snagu probavne vatre razlikuje nas posao i uvjeti u kojima radimo. Danas svi radimo u izrazito stresnim uvjetima i to svakako ima utjecaj i na stanje probavne vatre. Hrana koju konzumiramo pod utjecajem stresa ili jakih emocija postaje toksična. Zašto? Jer vam je želudac u grču i nije u mogućnosti pravilno metabolizirati hranu te se ona pretvara u neprobavljuvu tvar ili amu. Hrana i raznovrsne namirnice koje unosimo u naše tijelo razlikuju se prvenstveno po okusima (rasa), zatim po potenciji hrane (virya), okusu ili stanju poslije djelovanja metabolizma (vipaka) i po specifičnom djelovanju (prabhava). Moramo znati kako sve te karakteristike pojedinačnih namirnica nisu međusobno kompatibilne kada ih uzimamo u isto vrijeme. Drugim riječima, hrana koju konzumiramo u lošoj međusobnoj kombinaciji ima vrlo loše djelovanje na nas. Takva se hrana ne može probaviti te se nakuplja u našem sustavu u obliku otrova (ama) koji jednostavno kolaju našim tijelom uzrokujući razne probleme. Taloženjem tih otrova u našim organima ili dijelovima tijela nastaju i kronične bolesti. Razne tzv. alergije, astma, reumatizam kao i drugi kronični poremećaji nastaju zbog  nekompatibilnosti hrane koju konzumiramo. U indijskoj se tradicionalnoj kuhinji koriste začini koji potenciraju rad probavne vatre poput đumbira, kardamoma, kumina, papra, itd. Mnogi se začini indijske kuhinje u ayurvedskoj medicini koriste kao lijek i kao sredstva stimuliranja probavnih procesa. Mi u našim krajevima nemamo naviku korištenja nikakvih začina osim papra i soli, tako da je utjecaj loših kombinacija za nas još pogubniji. U ayurvedi se za neke kombinacije hrane kaže da su čak i smrtonosne (drugim riječima jako toksični), npr. konzumiranje iste količine meda i masla. Med se smatra nektarom, ali zagrijan postaje otrov. Zagrijani med se pretvara u ljepljivu masu koja se veže za stjenke krvnih žila te tako blokira cirkulaciju. Isto tako, premda se neke vrste voća mogu kombinirati s određenom hranom, voće općenito ne treba konzumirati s drugom hranom niti nakon jela jer u tom slučaju možete imati probleme poput napuhanosti, vjetrova i žgaravice, ili čak oboljeti od nekih kroničnih bolesti (npr. dijabetesa). Voće se obično konzumira prije obroka te valja pričekati barem 20-40min. (ovisno o vrsti voća) prije konzumiranja druge hrane. Također izbjegavajte jesti podgrijanu hranu ili kuhanu hranu ostavljenu za drugi dan. Takva hrana ima toksična svojstva i tamasičko djelovanje. Sva hrana koja je industrijski obrađena i procesirana ima također tamasičko djelovanje. Kada se u ayurvedi kaže za neku hranu da je tonik, misli se na prirodni i nezagađeni oblik te hrane. Poput mlijeka koje je nektar, ali homogenizirano i pasterizirano mlijeko ima tamasičko djelovanje. Mlijeko, vrhnje i jogurt nemojte jesti navečer, odnosno poslije zalaska sunca. Naime, mlijeko i mliječni proizvodi stvaraju sluz i blokiraju kanale u vašem tijelu. Inače mlijeko ima alkalna svojstva, ali kada prođe kroz industrijsku obradu postaje kiselog djelovanja. Općenito su sve industrijski obrađene namirnice kiselog djelovanja. Zato bismo trebali uzimati namirnice u što prirodnijem obliku, nezagađene i bez industrijske obrade. Sve se to odnosi i na ulja, koja su dobra samo ako su nerafinirana. Hrani se pridaje velika važnost jer je ona ili lijek ili otrov. Iz hrane se izgrađuju vaše misli i vaše tijelo. Hipokrat je rekao neka hrana bude tvoj lijek i lijek tvoja hrana.

 VRSTE NEKOMPATIBILNE HRANE (viruddha ahara):

1. Deshaviruddha ili hrana koja ima karakteristike suprotne mjestu u kojem živimo. Drugim riječima, čovjek bi trebao konzumirati hranu koja raste u njegovom podneblju. Danas pod utjecajem globalizacije postoji cjelogodišnja opskrba namirnicama koje svojim podrijetlom ne odgovaraju podneblju potrošača.

2. Kalavirddha je hrana čija konzumacija nije u skladu s vremenom, odnosno trenutnim godišnjim dobom.

3. Agniviruddha je hrana koja je u suprotnosti sa vašim trenutnim stanjem probavne vatre. Znači, ako imate manjak probavne vatre i jedete jaku hranu, nećete je moći probaviti i to će imati utjecaja na vaše zdravlje.

4. Satmyaviruddha je hrana koja odgovara mjestu i vremenu, ali nije u suglasju s osobom. Dakle, hrana koja ne odgovara vašem konstitutivnom tipu.

5. Aniladiviruddha ili hrana koja stvara neravnotežu tridosha u tijelu.

6. Veerayaviruddhi ili hrana koja je različita po potenciji. To se odnosi na hranu koja ima suprotne potencije, kao npr. toplu (ushna virya) i hladnu (sita virya) potenciju.

7. Kosthaviruddhi ili hrana koja djeluje u suprotnosti s probavnim organima.

8. Avasthaviruddha ili hrana koja je kontraindicirana u stanjima poput gladi i loše probave ili nakon obroka.

9. Vipakaviruddha je hrana koja je u suprotnosti s metaboličkim procesima promjene okusa (vipaka) u trenutku konzumiranja.

10. Pramana viruddha je hrana koja je dobra za vaše tijelo, ali u kombinaciji s drugom hranom djeluje poput otrova.

11. Swabhava viruddha je hrana koja je u suprotnosti s vašom konstitucijom.

 

 

NEKOMPATIBILNA HRANA I NJENE KOMBINACIJE U AYURVEDI

 

Mlijeko u kombinaciji sa:

bananama (najgora kombinacija), ribom, mesom, lubenicom, dinjom, kiselim voćem (trešnje, višnje), jogurtom, kruhom sa kvascem.

 

Jaja u kombinaciji sa:

voćem, sirom, ribom, mlijekom (najgora kombinacija), mesom, jogurtom.

 

Jogurt u kombinaciji sa:

kiselim voćem, lubenicom, dinjom, sirom, ribom, mesom, mlijekom (najgora kombinacija), vrućim napitcima, namirnicama koje sadrže škrob.

Limun u kombinaciji sa:

mlijekom, krastavcima, rajčicom, jogurtom.

 

Kukuruz u kombinaciji sa:

grožđicama, datuljama, bananama.

Namirnice poput krumpira, rajčice, paprike, patlidžana, čilija sa: lubenicom, dinjom, krastavcem, mliječnim proizvodima.

 

Lubenica i dinje sa:

svime, a posebno mliječnim proizvodima.

Voće općenito nije dobro niti u jednoj kombinaciji s drugom hranom, uz iznimku voća i vrsta hrane koje imaju isti okus (rasa), potenciju (virya) i isti okus poslije djelovanja metabolizma (vipaka).

 

Mahunarke:

s voćem, sirom, mlijekom, mesom, jogurtom.

Namirnice koje sadrže škrob – razne vrste povrća i voća, brašno, krumpir, mahunarke, kruh:

s mlijekom, jajima, bananama, datuljama.

 

Nekompatibilne kombinacije je najbolje potpuno izbjeći. Kako bi umanjili njihovo djelovanje, možete u hranu dodati začine koji pospješuju rad probavne vatre (poput đumbira, papra, kumina, korijandera, kurkume,  itd.). Isto tako, možete uzeti komadić đumbira s vrlo malo soli prije obroka kako biste stimulirali probavnu vatru. Hrana s alkalnim djelovanjem ima stimulirajuće djelovanje na probavnu vatru. Alkalno djelovanje imaju općenito voće i povrće. Hrana koja ima kiselo djelovanje je ona koja stvara i uzrokuje zdravstvene probleme. Kiselost krvi je usko povezana s razvojen degenerativnih i kroničnih poremećaja i bolesti. Sva hrana koja je prošla kroz industrijsku obradu ima kiselo djelovanje i zbog toga nije dobra za zdravlje.  Konzumiranje tople vode tijekom ili iza jela pospješuje probavu. Nemojte piti hladnu vodu ili neka druga pića poslije obroka jer ona “gase” probavnu vatru. Posebno se držite tog pravila po zimi. Jako je bitno ujutro ugrijati želudac kako bi tokom dana lakše probavljao hranu. Ako ga ohladite neće dobro obavljati svoju dužnost, a vi ćete hladeći želudac ohladiti cijelo tijelo i biti ćete manje otporni na hladnoći i hladne poremećaje poput nahlada, prehlada, kihanja, šmrcanja i curenja nosa, itd. Kada jedete idealno bi bilo da jednu trećinu želuca napunite hranom, drugu trećinu vodom, a zadnju ostavite praznu. Nemojte se prejedati, niti jesti prije nego što ste probavili prethodan obrok jer time “gušite” probavnu vatru i smanjujete snagu probave. Također izbjegavajte jesti poslije zalaska sunca. Kao što smo rekli, energija sunca nalazi se u vašemu tijelu u obliku probavne vatre. Kada je sunce u zenitu, snaga probavne vatre je najveća te biste tada zapravo trebali uzeti najobilniji obrok. Ovaj savijet da nejedete poslije zalaza sunca morate prilagoditi godišnjem dobu jer u zimi sunce kod nas zalazi u četri popodne, a do kraja dana ostaje još puno vremena. U tom slučaju konumirajte toplu tekuću hranu.

Vrlo dobra zapadna teorija o nemiješanju ugljikohidrata i proteina, proteina i masti, voća i ostale hrane, kiselog i slatkog voća, ima uporište u ayurvedi.


PROBAVNA VATRA I METABOLIZAM

Jedno od najvažnijih mjesta po važnosti za postizanje zdravlja i dugoga života u ayurvedi zauzima pojam agni (vatra). Agni je unutarnja vatra koja pokreće sve biološke procese i transformira supstance iz jednoga oblika u drugi. Usko je povezan s metabolizmom, varenjem i probavom. Hranu koju konzumiramo u jednom obliku, probavna vatra transformira u oblik koje naše tijelo može iskoristiti. Agni predstavljaju različite vrste enzima koji se nalaze u probavnom traktu, jetri i samim tkivnim elementima (dhatu). U tijelu postoje četiri stanja i 13 vrsta probavnih vatri (agni). Jatharagni je najbitniji, a zovu ga još kosthaagni (kostha = probavni trakt) ili pachakagni (pachana = kuhanje). O funkciji jatharagnija ovisi probavljanje hrane koju konzumiramo i odvajanje sara (hranjivih tvari) od kitta (otpada). Sve dok jatharagni pravilno radi, tijelo dobiva hranjive sastojke (sara) koje može iskoristiti na pravilan način i takva vrsta probavne vatre se naziva samagni. Sushruta Samhita ovako opisuje funkciju jatharagnija:

Jatharagni je uzrok života, boje kože, snage, zdravlja, entuzijazma, vanjske pojave (aure), ojasa, tejasa, drugih agnija i prane. Prestanak rada jatharagnija vodi u smrt. Njegov pravilan rad omogućuje pojedincu da živi dugo i zdravo. Njegov nepravilan rad donosi bolesti. Tako se jatharagni smatra najvažnijim čimbenikom održavanja zdravoga života.

 

Za osobu koja ima dobar samagni kažemo da “puca” od zdravlja, puna je snage i vitalnosti. Pachaka pittha je energija koja daje snagu probavi dok agni obavlja ulogu vatre koja probavlja. Agni se pod utjecajem pojačane pittha doshe može pojačati i tada ga nazivamo tiksnagni. Takva vrsta probavne vatre je toliko jaka da jednostavno spali hranu i njene sastojke, umjesto da je pravilno probavi. Osoba koja ima tiksnagni može probaviti i najtežu hranu u kratkome periodu, te neprestano osjeća glad. Ponekad vatha dosha poremeti pravilan rad probavne vatre koja onda ima neujednačeno djelovanje, odnosno jedan dan dobro radi, dok drugi dan radi slabo. Takva se vrsta probavne vatre naziva visamagni i izaziva grčeve (kolike), konstipaciju i ostale probleme. Jedan jako dobar primjer za ovu vrstu probavne vatre nalazimo kod male djece koje kada jedu gutaju zrak, te tako dolazi do poremećaja vatta doshe koja izaziva kolike. Ako kapha dosha poremeti svoju ravnotežu, probavna vatra zahvaćena kapha doshom toliko gubi na snazi da će joj biti teško probaviti i najmanju količinu hrane. Takav agni se naziva mandagni. Kapha dosha svojom kvalitetom (voda ili sluz) jednostavno ugasi probavnu vatru kao kada prelijete kantom vode otvorenu vatru. Rad ostalih probavnih vatri ovisi o jakosti i kvaliteti jatharagnia. Njegov će nepravilan rad zahvatiti i druge probavne vatre, a rezultat će biti slabljenje i općenito usporen rad metabolizma. U takvom stanju organizam ne dobiva hranjive sastojke i hrana se umjesto u sara, pretvara u amu (ama - neprobavljena hrana koja ima toksično djelovanje).

 

Dhatvagnis ili enzimi koji se nalaze u tkivnim elementima odgovorni su za fiziološke procese u svakom pojedinačnom dhatu (svaki dhatu ima svoj agni) i sveukupno ih je sedam. Oni pomažu asimilaciji i transformaciji hranjivih sastojaka dobivenih od bhutagni paka (paka = metabolička transformacija). Pretvaraju hranjive sastojke u oblik koji mogu upotrijebiti tkivni elementi (dhatu). Dhatvagnis igraju ključnu ulogu u formiranju osnovnih tkivnih elemenata (dhatu) jer bez njihovog pravilnog rada ne može nastati niti jedan dhatu. Rasa ne može nastati iz neprobavljene hrane. Tijekom procesa asimilacije uz pomoć ovih probavnih vatri stvara se otpadni materijal.

 

 

OD ČEGA SE SASTOJI AYURVEDSKI PREGLED I DIJAGNOSTKA?

Ayurveda ima svoj jedinstveni sustav pregleda i dijagnostike. Ukratko, način na koji osoba ulazi na vrata, određene geste, govor, stav, itd. već su pokazatelji stanja pojedinca. Dijagnostika pomoću pulsa, očiju, jezika,  i razgovor s pacijentom osnovni su dijagnostički alati. Postoji još i pregled urina i stolice koji se na zapadu rjeđe koristi. Ovim jednostavnim metodama zapravo se dijagnosticira određeno stanje mentala, emocija, fizičkog tijela u više aspekata. Opće energetsko stanje te energetsko stanje organa. Na ayurvedskom pregledu se određuje konstitucija pojedinca te njegova neravnoteža ili  odmak od prirodnih biofizioloških procesa koje svaki pojedinac iskazuje na jedinstven i neovisan način, nimalo jednak bilo kojem drugom pojedincu. Ovdje ne govorimo o postavljanju dijagnoze u smislu zapadne medicine. Riječ dijagnoza koju ovdje koristimo nema ništa zajedničkog s riječi na koju smo navikli. Dijagnoza u smislu zapadne medicine predstavlja skup simptoma za koju sustav moderne medicine određuje ime. Takovo ime ili dijagnoza nema ništa zajedničko s osobom i njezinim istinitim stanjem. Unutarnje stanje konstitutivnih energija neprestano je u mijeni s našom okolinom i uvelike ovisi o našem mentalno-emocionalnom stanju. To je vrlo fleksibilan i promjenjiv proces i upravo zbog toga davanje dijagnoze u zapadnom smislu od tako dinamičnog ili životnog procesa čini statičnim, mehaničkim i mrtvim. U ayurvedi ne postoji stanje koje je trajno jer mi smo živa bića i sve dok živimo se mijenjamo i možemo odabrati nove izbore koji su u skladu sa zdravljem i koji mogu promijeniti naše stanje ma koliko se to stanje činilo teškim. To uostalom podupiru i moderna istraživanja koja kažu da se naša tijela neprestalno regeneriraju. Stare stanice odumiru i nove se rađaju. Atomi kao gradivi elementi molekula i stanica se potpuno zamjenjuju ovisno o sustavu u tijelu od nekoliko tjedana, mjeseci ili za godinu dana kada se zamjene svi atomi tijela. Ako su se sve naše stanice i atomi obnovili nakon godinu dana, što nas to onda drži bolesnima? To je posao ayurvede gdje se kroz pregled određuje sam uzrok poremećaja ili bolesti. Ayurveda je uzročna medicina, a simptomi su vodilje, a ne nešto protiv čega se treba boriti. Sve dok smo živi simptomi će postojati jer su oni odraz i izraz života. Kad tijelo umre, svi simptomi nestaju – osim simptoma smrti.

 

 

KAKO SE ODREĐUJU AYURVEDSKI TRETMANI

Ayurvedski tretmani i njihova učestalost se isključivo određuju prema rezultatima ayurvdeskog pregleda. Tretmani su određeni u odnosu na konstituciju biofizioloških energija (vatha, pittha, kapha),  te njihovu vrstu neravnoteže. Isto tako određuju se prema stanju probavne vatre, okolnosti života i životnih navika pacijent i ostalog. Prema rezultatima pregleda osobu se savjetuje na koji će način prilagoditi svoje prehrambene i životne navike kako bi se poremećaj vratio u stanje ravnoteže. To se određuje, poštujući individualne želje i mogućnosti, najboljim mogućim putem prema zadanim ciljevima. Naš cilj je uvijek uspostava i održavanje ravnoteže, koji omogućuje mentalno-emotivno (Duhovno) i fizičko zdravlje. Uzimajući u obzir sve ove aspekte, izrađujemo individualni plan i uvodimo pojedinca u program.

 

 

KAKO AYURVEDA GLEDA NA BOLESTI I KAKVI SE REZULTATI MOGU OČEKIVATI?

Kao što je rečeno u ayurvedskoj dijagnostici nije neophodna i toliko bitna dijagnoza karaktera već konstitutivna i trenutna interakcija bioloških energija. Ako netko posjeduje povijest bolesti zapadnog tipa on ga svakako može ponijeti na ayurvedski pregled. Ayurveda drži da su kronične bolesti stanja zbog kojih je došlo zbog sustavnog zapostavljanja i potiskivanja primarnih neravnoteža uma i tijela. Takove neravnoteže mogu nastati na suptilnim razinama godinama prije negoli su se obznanile na fizičkoj razini. Ayurveda je opisala šest stupnjeva nastajanja neravnoteža i bolesti sve od suptilnih promjena ili neravnoteža (prvi stupanj) pa do fizički izraženih i vidljivih simptoma (šesti stupanj). Zapadna medicina i njezine dijagnostičke metode usključuju samo dimenziju fizičkog tijela, a to znači da se bolest otkriva tek na šestom ayurvedskom stupnju fizičke manifestacije. S obzirom da se radi o jedinstvenosti svakog pojedinca pristup u riješavanju takovih neuravnoteženih energija mora biti jedinstven i cjelovit. Na prvo mjesto stavljen je naglasak prilagodbi prehrane i stila života koji je u suglasju s prirodom poremećaja. Bez toga jednostavno nema napretka. To je vrlo životno i logično jer je uopće neispravno misliti o nekom napretku ako u njega nismo uložili nimalo truda. Svako drugo razmišljanje od ovoga spada u poznati sindrom “nojeve glave u pijesku” odnosno očekivanja pozitivnih rezultata od prehrane i stila života koji je u suprotnosti s prirodom poremećaja i bolesti. Naš je put i cilj postizanje svjesnosti o vlastitom udjelu u brizi o sebi i liječenju samoga sebe. To je jedini ispravni put koji donosi trajna rješenja jer pojedinac odlučuje preuzeti odgovornost o svome životu i zdravlju u svoje ruke. Na svijetu ne postoji niti jedan lijek ili medicinski sustav koji može pomoći nekome koji se ne pridržava ili ne ulaže barem minimalno u rješavanje trenutnog poremećaja ili bolesti. Kad se osvijesti vlastita ključna uloga i preuzme odgovornost, ma kako se stanje činilo loše i kritično, rezultati zasigurno neće izostati. Iskrenost prema sebi je ključni čimbenik.

 

NERAVNOTEŽE I STANJA KOD KOJIH POMAŽE OVAKAV PRISTUP

Naše konzultacije i tretmani se sastoje od nekoliko cjelovitih i prirodnih metoda koje komplementarno djeluju na čitav niz kroničnih sindroma, poremećaja i bolesti, koje se mogu činiti neizlječivima poput: glavobolja, migrena, poremećaje spavanja i pamčenja, hormonalnih poremećaja, prekomjerne težine-pretilnosti, mentalno-emocionalnih problema, ovisnosti, respiratornih problema, sinusitisa, alergija, raznih oblika reumatizma, artroza, posttraumatskih stanja, neuroloških problema, kožnih i kozmetoloških problema, problema s probavom, spolne nemoći, itd.

 

 

KOJI JE PRINCIP AYURVEDE?

Već smo naveli kako Ayurveda ima cjeloviti I strogo individualan pristup prema svakom pojednincu. Ayurvedska medicina svoje postavke drži na postojanju pet elemenata koji su sveprisutni kako U svemiru tako I u svakom živom biću. Pet elemenata u ljudskom utjelovilo se je na njegovom emocionalno-mentalnom planu tako I na fizičkom tijelu u obliku Tridosha(Vatta, Pitta. Kapha). U Ayurvedskoj medicini postoje tri osnovna konstitutivna tipa (Vatta, Pitta I Kapha) te njihove kombinacije koje tvore tri mješana tipa I jedan tip s uravnoteženom konstitucijom koji zajedno tvore sedam konstitutivnih tipova. Osnovne biološke konstitutivne energije čine osnovnu razliku među pojedincima. Upravo zbog toga Ayurvedski pristup je strogo individualan jer je svatko pojedinac jedinstven po svojoj konstituciji, nasljeđu I svojim predispozicijama prema određenim poremećajima. Određenim tehnikama svakom pojedincu se određuje konstutativni tip (Prakriti), trenutno stanje (Vikruti), a po tim saznanjima se određuje plan I program za svaku osobu. Ayurveda veliku važnost pridaje životu I životnom stilu svakoga pojedinca u programu. Važnost same prehrane I stila života usklađenog prema uređenoj konstituciji I vrsti poremećaja od kjučnog je značaja.

 

 

UZROCI POREMEĆAJA I BOLESTI

Ayurvedska medicina jedan od glavnih uzroka bolesti pored navedenih poput loše prehrane I stila života navodi toksine u tijelu (ama).Upravo ti toksini se javljaju zbog navedena dva čimbenika koji nisu u sukladnosti s urođenom konstitucijom pojedinca. Ayurveda drži da što je dobro za jednoga za drugoga može biti otrov I obrnuto. Isto tako životne navike moraju biti u skladu s vanjskim vremenski uvjetima ili godišnjem dobu. Kao specijalne sustave detoksifikacije razvila je Panchakarmu (pancha=pet i karma=djelovanje). Panchakarma tretmanima tijelo se oslobađa otrova nakupljenih u različitim dijelovima tijela: probavnom, dišnom I krvožilnom sustavu. Življenje suprotno konstitutivnom tipu , u što se uključuje neadekvatna prehrana, loše životne navike I neprikladan stil života, djeluju na probavni sustav, smanjujući probavnu vatru (agni), zaduženu za pravilni metabolizam, uništavanje toksina odnosno za očuvanje cjelokupnog zdravlja. Godine nakupljana otrova, posebno u debelom crijevu, jetra, kao glavni organ detoksifikacije, također biva opterećena. Stoga možemo reći da se organ eliminacije-debelo crijevo I organ detoksifikacije-jetra, posebno “zagušeni” otrovima, čime ostali sustavi tijela jednako ugroženi. Time dolazi do smanjenja kako kvalitete tako I kvantitete života.

 

 

 OPĆE UPUTE ZA PREHRANU

Hranu treba prilagoditi svemu onome što je na konzultacijama naglasio ayurvedski doktor.  Savjeti o hrani vrijede onoliko dugo koliko treba da se uspostavi stanje ravnoteže. Postoje opće upute za prehranu koje je mudro slijediti jer se na taj način slijede zakoni tijela i prirode.

Probajte jesti hranu što u prirodnijem obliku. Ovdje se prvenstveno misli na biološki uzgojenu hranu i hranu koja nije prolazila indstrijsku obradu. Što hrana više odstupa od prirodnog oblika ona je sve manje pogodna za čovjeka.

Voće uvijek konzumirajte prije obroka te sačekajte 30-40 min prije nego poćnete jesti glavni obrok. Isto tako treba proći najmanje 3-4 sata (vegetarijanski obrok) prije nego što ćete ponovno jesti voće. Tijekom pripreme hrane koriste se samo nerafinirana ulja ili maslo (pogledaj ghee) te se dodaju na kraju u gotovu hranu na stolu. Potrebno je izbjegavati prženu, pečenu i masnu hranu. Jednako tako treba se obratiti pažnju na to da se ne jedu namirnice ili hrana u kojima se nalazi: bijeli šećer, rafinirana ulja, transmasti, umjetne masti (margarin), pospješivaći okusa poput msg-a (monosodium glutamata) popularno zvanim kineska sol, umjetne boje i općenito svevrste aditiva u hrani.

 

 

KORISNE UPUTE ZA ODRŽAVANJE RAVNOTEŽE PROBAVNOG SUSTAVA I PREVENCIJU PROBAVNIH SMETNJI

Ove upute treba prilagoditi životnom stilu, vrsti aktivnosti i vanjskim vremenskim uvjetima. Ako do sada postoji navika na neki način prehrane i ako vam to ne stvara probleme niti zdravstvene tegobe onda nema potrebe za promjenom prehrane. Zbog današnjeg stila života koji uzrokuje manjak vremena za sebe  i višak stresa kod radnih ljudi su u velikom porastu simptomi koji su vezani za gastrointestalni sustav. Želudac je jednan od glavnih organa koji vare ili priprema hranu za varenje a upravo je on vrlo osjetljiv na utjecaj stresa. Ako tome pridomamo nepravilnu prehranu, brzo jedenje, konzumiranje stimulirajućih napitaka kava, crni čaj, dodamo pušenje, nedovolji odmor, itd. Zar je čudno da danas više nego ikada imaju različite simptome koji ukazuju na neravnotežu i proleme sa probavnim sustavom poput: zatvora, naizmjeničnog zatvora i meke stolice, nadutosti, jutarnje mučnine, težine u želucu, bol želuca, žgaravica, zadah iz usta, refluks, itd. Postoje mnoštvo osoba koje uopće nisu u mogučnosti prazniti debelo crjevo ako ne konzumiraju neki od klasičnih jutarnjih napitaka poput kave. To spada u kronični poremećaj stolice ili zatvor, konstipacija.

Kako bi to prevenirali potrebito je primjeniti nekoliko jednostavnih savjeta koji ne oduzimaju neko posebno vrijeme ali su zato vrlo korisni.

Evo nekoliko važnih općih stvari:

ujutro na prazan želudac popiti jednu do dvije čaše vode na sobnoj temperaturi s par kapi limuna. Toplinu vode možete povećavati sa dolaskom hladnijih dana.

do podneva (12h) jedite samo voće i nemojte konzumirati odmah neku vrstu harne već prićekajte najmanje 30min prije obroka. Ovaj savijet je uredu kada je jako vruće s dolaskom mladnijih dana želudac treba zagrijavati kako bi mogao što bolje izvršavati svoju zadaću. Onda možete uključiti voćne kompote od sezonskog voća (jabuka, kruška) bez šećera i s dodatkom zaćina koji zagrijavaju npr. đumbir, klinčić, cimet.

obroke jesti uvijek na vrijeme, najviše s 30 min vremenske razlike. Nemojte preskakati ili mijenjati vrijeme obroka.

Nemojte ništa drugo piti osim osim čiste izvorske vode (na sobnoj temperaturi),

Jedite pretežno kuhanu hranu iako je za neke konstitucije dobra sirova hrana,

Nemojte jesti  kasnije od 19h navećer ako se radi o zimi, odnosno možete jesti toplu i tekću hranu.

Dvadeset minuta prije obroka pojesti jedan mali komad đumbirovog korijena ili jednu čajne žlicu đumbira u prahu sa što toplijom vodom. To će smanjiti nadutost i posjepješiti varenje hrane te ubrzati metabolizam.

Nemojte piti najmanje 2h poslije uzimanja obroka, već pijte toplu ili mlaku vodu u malim gutljajima između zalogaja.,

Banane, mladi kravlji sir, jogurte i ostale mliječne proizvode nemojte  jesti poslije zalaska sunca.

Kada ste jako umorni, nervozni, napeti, jednom riječju pod stresom, nemojte jesti.

Kada ste bolesni, a jedete, tada hranite bolest, stoga kod bolesti najboje je da ne jedete.

Nemojote spavati poslije jela.U iznimnim slućajevima to možete ćiniti samo preko ljeta.

Pokušajte barem 1 sat dnevno odvojit vrijeme za sebe

Pokušajte poćeti i završiti dan sa nekom Duhovnom praksom neovisno o sustavu ili religiji.

Pokušajte barem par puta tjedno imati neku fizičku aktivnost ako nemate vremena za nešto posebno tada hodajte. Idealno je dnevno hodati barem 30, 45 ili 60 miuta.

Pokušajte što više vremena provoditi u prirodi

Pokušajte se što više samoodgovorno ponašati prema sebi i peuzeti kontrolu o svome zdravlju.

 

 

NAMIRNICE I KOMBINACIJE HRANE KOJE TREBA IZBJEGAVATI

Mlijeko i: banane (najgora kombinacija), riba, meso, lubenica, dinja, kiselo voće (trešnje, višnje), jogurt i kruh s kvascem.

Jaja i: voće, sir, riba, mlijeko (najgora kombinacija), meso, jogurt. Jogurt i: kiselo voće, lubenica, dinja, sir, riba, meso, mlijeko (najgora kombinacija), vrući napitci, namirnice koje sadrže škrob.

Limun i: mlijeko, krastavci, rajčica, jogurt. Kukuruz i: grožđice, datulje, banane. Krumpir, rajčica, paprika, patlidžan, čili paprika i: lubenica, dinja, krastavac, mliječni proizvodi.

Lubenice i dinje sa: svime a posebno mliječnim proizvodima. Voće općenito nije dobro niti u jednoj kombinaciji s drugom hranom.

Mahunarke (grah, grašak, bob…) s: voćem, sirom, mlijekom, mesom, jogurtom.

Namirnice koje sadržavaju škrob koji se nalazi u raznoj vrsti povrća, voća i ostale hrane koje jedemo poput (brašna, krumpira, mahunarke, kruha…) s: mlijekom, jajima, bananama i datuljama.

Probavni sustav nepravilno usklađene namirnice teško probavlja. TakOva prehrana slabi probavnu vatru a sa time metabolizma. Nemetabolizirana hrana se uopće ne preradi već postaje teret u probavnom sustavu. Neprobavljena hrana prelazi u oblik unutarnjih toksina (ama) koji djeluju sustavno na cijelo tijelo izazivajući neravnotežu i bolesti (autotoksemija). Dugoročno uz sve zdravstvene simptome koju uzrokuju toksini oni općenito dovode do prekomjerne tjelesne težine, kronične iscrpljenosti, smanjuju opću vitalnost (imunitet) uma i tijela te smanjuju životni vijek. Možda vas ćudi pojam imunitet tijela ali on se odnosi na sva negativna iskustva, stres kroz koji prolazi naš um svakodevno. Da li takav utjecaj može proizvesti zdravlje, zaključite sami.

 

 

UPORABA MASLA U AYURVEDI

U ayurvedskoj terminologiji maslo ili ghee naziva se gritham. Mi smo navikli na maslo na kojem su naše bake kuhale ali iako se radi o istim supstancama one se razlikuju. U ayurvedskoj medicini maslo se visoko vrednuje. Od svih masnoća i ulja maslo se smatra kraljevskim. Isto tako ima vrlo široku terapijsku primjenu te se koristi od kuhanja pa sve do terapija panchakarme. Po kvalieteti je slatko te smiruje vatha i pittha doshu. Izgrađuje tkivne elemente. Djeluje kao tonik za sve konstitucije i sve dobne skupine. Njegovu količinsku uporabu jedino moraju ograničiti osobe s pojačanom kapha doshom. Samo neke od njegovih dobrobiti su: jača probavnu vatru , pospješuje apetit, pomaže kod probavnih smetnji, ima velika nutritivna svojstva, pomaže rastu kose, izgradnji kostiju, pospješuje dobar vid, koristan je za kožu, pomaže kod opeklina, kod nesanice, epilepsije, hemoroida, astme. Detoksicira tijelo. Pridaju mu se antiseptična, antibiotska i konzervansna svojstva. Dobar je kod srčanih bolesnika koji imaju problem s kolesterolom (podiže dobar kolesterol HDL i smanjuje štetan LDL). Kod redovite primjene pojačava mentalne i fizičke kapacitete. Ayurveda ga smatra najboljim mogućim uljem. U tretmanima panchakarme koristi se u terapiji unutrašnjeg i vanjskog podmazivanja. U tretmanima detoksikacije pomaže uravnoteživanju bioloških energija i liječenju, odnosno potpomaže regeneraciju i revitalizaciju. Izvrstan je za shukra dhatu.

 

 

RECEPT ZA GHEE

Ako se želi da maslo ima što veći terapeutski učinak mora se obratiti pažnja na nekoliko stvari. Maslo bi se trebalo raditi od nepasteriziranog i nehomogeniziranog (mlijeka ) maslaca. Maslo koje nije napravljeno od "sirovog"  maslaca nema terapeutski učinak već djeluje poput rafiniranog ulja. Na isti način djeluje i nepravilno pripremljeno maslo. Količinu maslaca od koje se radi maslo kuha se na laganoj vatri uz povremeno miješanje toliko dugo dok cijela početna količina maslaca ispari na 50-55 % sveukupne količine. Mora se paziti da ne pregori. Njegova boja mora poprimiti nijansu od malo svjetlije do malo tamnije zlatne boje. Na kraju se ukloni gornji i donji sloj i koristi se samo srednji dio. Ostavi se da se polako hladi i prelije u staklenu bocu. Ne mora se stavljati u hladnjak. Ako je pravilno čuvan može se koristiti godinama jer s godinama skuplja snagu i na taj način terapeutski učinak mu je sve bolji. Ayurvedski tekstovi navode kako maslo staro najmanje 10 godina ima toliku snagu da može probuditi čovjeka iz kome.

 

 

AYURVEDA I INTOLERANCIJA NA HRANU

Ayurvedska znanost je dala daleko najsloženiji i najopsežniji opis utjecaja namirnica na čovjeka. U modernoj znanosti poznati su  proteini, ugljikohidrati te ostali mikronutritijenti (vitamini, minerali, elementi u tragovima) kao elementi neophodni za život. Objašnjeni su kroz kemijsko djelovanje hranjivih supstanci na fizičko tijelo. Propisana je  dnevna doza istih te je potpuno nevažno na koji način, izvor ili kombinacija je potrebna da ih konzumiramo. Kao i sve drugo radi se o jednodimenzijalnom mehanicističkom pristupu. Ayurveda je znanost koja osim osnovnih elemenata namirnica govori i o energetskom djelovanju hrane odnosno namirnice  u odnosu na okus, kvalitetu, potenciju, postdigestivni okus i specifičnom djelovanju. Namirnice bi trebale biti uskleđene sa konstitucijom, životnim stilom, starosnoj dobi, aktivnošću, godišnjem dobu, vremenu, itd. Jako je mnogo elemenata koji utjeću na izbor hrane.  Danas se susrećemo sa jednim novim aspektom koji nije opisan u drvenim tekstovima a to je intolerancija na hranu. Nažalost orginalni oblik hrane na koji smo navikli tisućama godina zapravo više i ne postoji. Kao i sve drugo moderna poljoprivreda i prehrambena industrija temeljena na principima profita i globalizma postala je industrija bolesti umjesto zdravlja.  Sve je važnije i preće od čovjeka. Pa tako opet pod okriljem humanizma kreće se u projekte koji su u najmanju ruku rizični ali naravno uz uspješnu propagandu sve prolazi a tu je isto tako za sada šest milijardi pokusnih kunića. Današnje hibridne namirnice ne samo da imaju manje hranjivih sastojaka već su tolikom križanjem izgubile na  općoj kvaliteti.  Hibridne namirnice naše tijelo ne prepoznaje te stvara imunološke reakcije koje mogu biti izražene kroz cijeli niz simptoma. Ono što se prvo događa je poremećaj metaboliškog sustava na finim razinama koji dovodi do propadanja glavnog metaboličkog mehanizma a sa time nastaju poremećaji.

 

Evo primjera do neke 1960 godine pšenica je bila još uvijek u više manje orginalnom obliku na koji smo mi navikli tisućama godina. Poslije toga počelo se s hibridima i u tom kratkom periodu imamo rast alergijskih reakcija na pšenicu odnosno gluten. Razne alergijske reakcije su pošast današnjice a kako se predviđa samo u Americi u narednim godinama čak 77% osoba imati imunološku reakciju na gluten. Alergije na neki od oblika namirnica su u trigonometrijskom porastu. Sve dok konzumiramo  industrijsko procesiranu hranu možemo očekivati zdravstvenu problematiku u većem ili manjem obliku. Na kraju krajeva industrija ne brine o zdravlju već o profitu i tome je sve podređeno. Tko kontrolira hranu kontrolira ljude. Da li tu postoji neka agenda prosudite sami. Jedno je sigurno ako jedemo hranu u najorginalnijem obliku rizik imunoloških reakcija je minimalan.

© 2020 All rights reserved. Powered By : Skylab Engineers