AYURVEDA.HR

email: info@ayurveda.hr

01 3704014      +385 95 904 1 903

HOMEOPATIJA

 

 

Homeopatija je tradicionalna Holistička medicina koja se temelji na prirodnim principima mikro i makro Svemira. Njezin utemeljitelj je bio njemački liječnik Samuel Hahnemann (1755-1843) je bio njemački liječnik. Složenica riječi obuhvaća princip sličnosti koja je sam temelj homeopatije. Kasnije je grčkoj riječi dodana latinska uzrečica "Similia similibus curentur" ili Slično se liječi sličnim.

Homeopatija je svoju renesansu doživjela u Indiji gdje je integrirana u zdravstveni sustav. Danas djeluje u sklopu Ministrarstva AYUSH. Unutar samog ministarstva postoji sedam tradicionalnih holističkih medicinskih susatva. To su Ayurveda, Yoga i Naturopatija, Unani, Siddha, Homeopatija i Sowa-Rigpa.

Prvi Homeopatski Medicinski fakultet je otvoren u Kalkoti, Indija 1881 godine. Danas postoji preko dvjesto, što državnih što privatnih institucija. Homeopatija je integrirana u moderan susatv školovanja na razini dodiplomskog, diplomskog i postdiplomskog odnosno doktorata. U Indiji postoji preko 200.000 tisuća registriranih homeopatskih liječnika i svake godine se registriraju 12 000 novih.

 

 

OSNOVNI PRINCIPI HOMEOPATIJE

 

Principi:

-Temeljni pricip homeopatije je "Similia similibus curentur" odnosno slično se liječi sličnim.

-Princip jedinstvenosti

-Princip minimalne doze

-Princip dokazivanja homeopatskog pripravka

-Teorija kroničnih bolesti

-Teorija vitalne sile

-Teorija potenciranja pripravka

 

 

PRVI HOMEOPATSKI PRINCIP "SIMILLIA SIMILIBUS CURENTUR"

 

Ovaj princip se temelji na prirodnoj zakonitosti da slične tvari izazivaju slične simptome. U homeopatiji bilo koja tvar iz prirode neovisno iz kojeg izvora, stvara nekakve simptome. Ako se ti simptomi podudaraju sa slikom simptoma na razini mentala, emocija i fizičkog tijela onda će doći do neutraliziranja istih.  Drugim riječima ako neka tvar proizvede simptome kod zdrave osobe onda će ta ista tvar neutralizirati slične simptome kod bolesne osobe. Simptomi se neutraliziraju na način da tvar podiže obrambene odnosno samoregulirajuće homeostatske kapacitete. Tijelo se stimulira da se prirodni obrabeni mehanizmi pobrinu za izlječenje.

 

PRINCIP JEDINSTVENOSTI I INDIVIDUALNOSTI

 

Ovaj homeopatski princip utjelovljuje principe holizma. Potrebno je pronaći i uskladiti djelovanje tvari odnosno homeopatskog pripravka tako da njegovo djelovanje bude najsličnije slici simptoma. Zbog toga se moraju uzeti u obzir simptomi na razin imentala, emocija, fizičkog tijela kao i druge "simptome" poput osobnosti, temperamenta, fizičke konstitucije i genetske pozadine.

Što će stupanj (totalitet) podudarnost sličnosti biti veći to će pripravak biti efikasniji.

 

 

PRINCIP MINIMALNE DOZE

 

Princip minimalne doze je nastao kao rezultat raumijevanja djelovanja vitalne sile na stimulus homeopatskog pripravka. S obzirom da vitalna sila svakog od nas djeluje na "stimulus" drugačije Hannemann je razvio ovu teoriju u svrhu "sigurne" administracije homeopatskih pripravaka. U homeopatiji se koriste veća ili manja razrijeđenja tvari odnosno  homeopatskih pripravaka. Što je pripravak razrjeđeniji to ima veću potenciju odnosno snagu. U velikim potencijama ne postoji fizička prisustnost orinalne tvari (djelatne tvari). Zbog te činjenice homeoptaske pripravke moderna znanost smatra placebom.

Koju ćemo potenciju odabrati za određenu sliku simptoma ovisio o brojnim čimbenicima ali ne smije biti ni premala ni prevelika od same slike simptoma već upravo adekvatna. Sa mnimalnom dozom i potencijom moramo dobiti rezultat koji će efikasno djelovati a neće prouzrokovati simptome. Hahnemann je govorio o minimalnoj i "single" odnosno jednoj dozi. To se naziva klasična homeopatija. Postoji i drugi načini davanja homeopatskih pripravaka.

 

 

PRNICIP DOKAZIVANJA HOMEOPATSKOG PRIPRAVKA

 

Za razliku od moderne znanosti homeopatija dokazuje djelovanje pripravka na zdravim osobama. To je vrlo važna činjenica koja ne samo da podržava prirodne Univerzalne zakonitosti (Dharme) već doslovno potvrđuje zakonitost ne čineći štetu. Pripravak uzimaju zdrave osobe I to ne da e razbole nego bi razvili simptome i na taj način potvrdili djelovanje pripravka.

 

 

TEORIJA KRONIČNIH BOLESTI-MIJAZMI

 

 

 Prema homeopatiji uzrok bolesti je mijazmatske(genetske) prirode. Mijazmi utjeću na genetsku strukturu stvarajući bolesti. U normalnim okolnostima obrambene snage mijazme drže bilo potisnutima ili u stanju mirovanja (latentnom). U takvom stanju ne izazivaju kronične bolesti. Mijazmi iako ne fizički aktivni, mogu se prepoznati na razini mentala i emocija kroz oblike karaktera. Svatko od nas ima temperament, poseban odnosno jedinstveni način razmišljanja,vlastite strahove, itd. Nije nužno da uopće razvijemo neku bolest kojoj je temelj neki od mijazama ali ćemo prema njoj imati veći prijemčljivost. Mijazmatska slika se prenosi iz generacija u generaciju.

Postoje tri osnovna mijazma. Psora, sycosis (gonoreja) i sifilis. Mijazmi predstavljaju uzročnu razinu koja se očituje kao skup simptoma razini mentala, emocija i fizičkog tijela. Oni se prenose suptilnim tijelima iz generacije u generaciju. Mijazmatska teorija je još jedan vid poznavanja prirodnih zakonitosti i međusobne veze između makro i mikro Svemira.

Hahnemann je psoru opisao kao povjesno prvi patološki mijazam. Ona je odgovorna i za aktivaciju patologije ostalih mijazama. Psora je svrab. Centralna ideja je slabosti i manjak na bilo kojoj razini. Insuficijencija. Nedovoljnost, nedostatnost, oskudnost, nesposobnost, nepotpunost, siromaštvo, manjak, itd. Na razini mentala i emocija stvara osjećaj manjka samopouzdanja, čini nas malima i nedovoljno jakima da se nosimo sa izazovima. Manjak volje, potisnutost, potištenost, depresija, manjak moralnosti, itd. Na fizičkoj razini manjak snage ili bilo kojih drugih fizioloških procesa poput manka funkcije ili slabost organa.

Kod gonoreje imamo simptomatološku sliku koja je u potpunoj suprotnosti sa mijazmom psore. Koliko je tamo sve u hipofukciji ovdje je sve u "hipefunkciji". Centralna tema je višak. Višak energije sa izbojima naglih reakcija i neopisivom potrebom i željom za uzbuđenjima i stimulacijom na sve moguće načine. Adrenalinski sportovi su dobar primjer. Naše moderno društvo u kojem se ruše sve granice i neprestalno se ide po još i još, sve više i više. Glavni mentalno-emotivni simptomi su pohlepa, bezgranične i neutažene želje, prevara i manipulacija. Politika i estrada. Fizički simptomi uključuju simptomatološku sliku sveg onog što ukazuje na prekomjernu "proizvodnju" odnosno funkciju. Simptomi iscjedaka u urogenitalnom sustavu sinusitis, kronični rinitis, bradavice, benigni tumori, ciste, endometrioza, itd. Centralna tema sifilisa je tajnovitost, pritajenost, destrukcija koja se u mentalno-emotivnomom očituje kao želja ili čin samoubojstva. Osjećaj da nešto temeljno nije u redu sa nama. Krivnja i samokritičnost su samo dio destruktivnih osjećaja. Krivnja, samokritičnost, strah, ljutna i bijes koji dovodi do nasilja čak i umorstva i samoubojstva. Zbog osjećaja duboke krivnje i samokritičnosti povezuje se perfekcionizmom koji se može očitovati kao velika želja za čistoćom (kuće, tijela), redom (sve na svom mjestu) te manijom (kompulzivnost). Ovinost i alkoholizam sa svim destruktivnim posljedicama za pojedinca, obitelj i društvo. Destrukcija, razaranje i rat.

Na fizičkoj razini degenerativne bolesti poput kongenitalnih deformacija i kroničnih degenerativnih bolesti (reumatizam, neurologija), deformacija na bilo kojoj razini.

Da bismo razumijeli sve o ovom mijazmu moramo razumijeti način i tijek razvoja, odnosno patofiziologiju sifilisa kao bolesti. Bolest se razvija polako inkubacija 9 do 90 dana. U prvom stadiju nema nikakvih simptoma osim kožnih bezbolnih izboja (čankir) koji nestaju, kao da nije ništa bilo. U drugoj fazi se pojavljuju raznoliki nespecifični simptomi koji često ostaju neprepoznati. Teći stadij je latentan. Svi simptomi nestaju ali se bolest i dalje razvija u tajnosti da bi se u četvrtom stadiju bolest vratila u punoj snazi sa svom destruktivnom slikom. Danas je ovaj stadij jako rijedak zbog djelovanja modernih lijekova tako da do njega niti ne dolazi.

 

TEORIJA VITALNE SILE

 

Hahnemann je vitalnu silu nazvao Dynamis. Smatrao ju je Duhovnom silom koja kontrolira psiho-fiziološke funkcije. Kada je vitalna sila u ravnoteži čovjek je zdrav. Kada se vitalna sila poremeti nastaju poremećaji i bolest. Neravnoteža vitalne sile može nastati zbog čimbenika (unutrašnjeg ili vanjskog) na emotivno-mentalnoj i fizičkoj razini. Zbog neadekvatnog poimanja odnosno nepoznavanja iste u najčešćem slučaju dolazi do potiskivanja simptoma te još veće i kroničnije neravnoteže vitalne sile.

 

 

TEORIJA POTENCIRANJA PRIPRAVKA

 

Hahnemann je smatrao da što je pripravak razrijeđeniji to ima veću potenciju. Pored razrijeđenja postoji i protresanje. Između svakog razrijeđenja radi se protresanje. Razrijeđenje i protresanje zajedno stvaraju potenciju pripravka. Razrijeđenje homeoptskih pripravaka se radi u potencijama od D ili X potenciji što odgovara razrijeđenju od 1:10. C potencije odgovaraju razrijeđenju od 1:100. M potencije obilježavaju razrijeđenja od 1:1000., itd. Rimski brojevi X, C, M, CM, LM, itd., označavaju potencije odnosno razrijeđenja.

 

 

 

 

 

 

MADE WITH    BY SOMALATA TEAM