We make sure your specific health needs are addressed

Integrativnom holističkim medicinom naziva se pristup u kojem se primjenjuje više komplementarnih tradicionalnih holističkih medicina u jedinstvenoj metodološkoj kombinaciji. Pojednostavljeno je možemo usporediti s diferencijalnom dijagnostikom današnje moderne medicine, ali s velikom razlikom.

Dok se u modernom pristupu radi o jednoj dimenzijalnoj vrsti metodologije usmjerenoj na fizičko tijelo te se oslanja na fizičke simptome kao bolest, ovdje se radi o metodologiji koja simptome vidi kao izražaj vitalne ili životne sile, te se simptomi vide kao neravnoteža. Oni sami po sebi nisu bolest već znakovi ili signali koji ukazuju na neravnotežu.

Dakle, tijelo je hardver, a vitalna je sila softver. U ovom pristupu koristi se više komplementarnih holističkih metoda. Kod dijagnostike fizičkog tijela govorimo o izdvajanju tijela i njegovog simptoma iz cjeline zvane čovjek. Kod holističke dijagnostike gledamo cjelinu i stavljamo čovjeka u sredinu ili centar.

Pojam koji je našem kulturološkom okruženju stran, ali danas opisujući njegovu dimenziju svrstavamo ga u kategoriju transgeneracijskih poremećaja. Za ovu kategoriju stanja koristi se cijeli niz metoda i praksi kao što su konstelacije, kreativni rad rukama, kreativno izražavanje poput plesa i pjevanja (intuitivno kreativno pjevanje sa samoglasnicima), osobni zavjeti, molitve, oprost, vježbe prisutnosti i pozornosti, posebne tehnike disanja itd.

U kvantnoj medicini liječenje ima sasvim drugu konotaciju od konvencionalnog tumačenja. Radi se o balansiranju i povratku u stanje ravnoteže. Identično ayurvedskoj medicini. Sama intervencija vrši se na informacijskom polju te se informacijskom intervencijom nastoji vratiti ravnoteža u informacijsko-tjelesnom sustavu. Na tom polju najdalje su došli Rusi. Do te mjere da su uspjeli laboratorijski, eksperimentalno dokazati promjenu DNK informacije iz jajašca jedne životinjske vrste u drugu životinjsku vrstu.

Homeopatija je svoju renesansu doživjela u Indiji gdje je integrirana u zdravstveni sustav. Danas djeluje u sklopu Ministarstva AYUSH. Unutar samog ministarstva postoji sedam tradicionalnih holističkih medicinskih sustava.

Ovaj princip temelji se na prirodnoj zakonitosti da slične tvari izazivaju slične simptome. U homeopatiji bilo koja tvar iz prirode, neovisno iz kojeg izvora, stvara nekakve simptome. Ako se ti simptomi podudaraju sa slikom simptoma na mentalnoj razini uma, na razini emocija i fizičkog tijela, doći će do njihovog neutraliziranja. Drugim riječima, ako neka tvar proizvede simptome kod zdrave

osobe, onda će ta ista tvar neutralizirati slične simptome kod bolesne osobe. Simptomi se neutraliziraju na način da tvar podiže obrambene, odnosno samoregulirajuće homeostatske kapacitete. Tijelo se stimulira da se prirodni obrambeni mehanizmi pobrinu za izlječenje.

Ovaj homeopatski princip utjelovljuje principe holizma. Potrebno je pronaći i uskladiti djelovanje tvari, odnosno homeopatskog pripravka tako da njegovo djelovanje bude najsličnije slici simptoma. Zbog toga se moraju uzeti u obzir simptomi na mentalnoj razini uma, na razini emocija i fizičkog tijela, kao i drugi „simptomi” poput osobnosti, temperamenta, fizičke konstitucije i genetske pozadine.

Što će stupanj (totalitet) podudarnosti sličnosti biti veći, to će pripravak biti efikasniji.

Princip minimalne doze nastao je kao rezultat razumijevanja djelovanja vitalne sile na „stimulus” homeopatskog pripravka. S obzirom da vitalna sila svakog od nas djeluje na „stimulus” drugačije, Hahnemann je razvio ovu teoriju u svrhu „sigurne” administracije homeopatskih pripravaka. U homeopatiji se koriste veća ili manja razrjeđenja tvari, odnosno homeopatskih pripravaka. Što je pripravak razrjeđeniji, to ima veću potenciju, tj. snagu. U velikim potencijama ne postoji fizička prisutnost originalne (djelatne) tvari. Zbog te činjenice homeopatske pripravke moderna znanost smatra placebom. Koju ćemo potenciju odabrati za određenu sliku simptoma ovisio o brojnim čimbenicima, ali ne smije biti ni premala ni prevelika s obzirom na samu sliku simptoma već upravo adekvatna. S minimalnom dozom i potencijom moramo dobiti rezultat koji će efikasno djelovati, a neće prouzrokovati simptome. Hahnemann je govorio o minimalnoj i single, odnosno jednoj dozi. To se naziva klasična homeopatija. Postoje i drugi načini davanja homeopatskih pripravaka.

Za razliku od moderne znanosti, homeopatija dokazuje djelovanje pripravka na zdravim osobama. To je vrlo važna činjenica koja ne samo da podržava prirodne univerzalne zakonitosti (dharme), već doslovno potvrđuje zakonitost ne čineći štetu. Pripravak uzimaju zdrave osobe i to ne da bi se razboljele, nego da bi razvile simptome i na taj način potvrdile djelovanje pripravka.

Prema homeopatiji, i uzrok bolesti je mijazmatske (genetske) prirode. Mijazmi tječu na genetsku strukturu stvarajući bolesti. U normalnim okolnostima obrambene snage mijazme drže potisnutima ili u stanju mirovanja (u latentnom stanju). U takvom stanju ne izazivaju kronične bolesti. Mijazmi, iako ne fizički aktivni, mogu se prepoznati na mentalnoj razini uma i na razini emocija kroz oblike karaktera. Svatko od nas ima temperament, posebni, odnosno jedinstveni način razmišljanja, vlastite strahove itd. Nije nužno da uopće razvijemo neku bolest kojoj je temelj neki od mijazama, ali ćemo prema njoj imati veću prijemčivost.

Mijazmatska slika prenosi se s generacije na generaciju.

Postoje tri osnovna mijazma. Psora, sycosis (gonoreja) i sifilis. Mijazmi predstavljaju uzročnu razinu koja se očituje kao skup simptoma na mentalnoj razini uma, na razini emocija i fizičkog tijela. Oni se prenose suptilnim tijelima iz generacije u generaciju. Mijazmatska teorija još je jedan oblik poznavanja prirodnih zakonitosti i međusobne veze između makrosvemira i mikrosvemira.

Hahnemann je psoru opisao kao povijesno prvi patološki mijazam. Ona je odgovorna i za aktivaciju patologije ostalih mijazama. Psora je svrab. Centralna je ideja slabost i manjak na bilo kojoj razini. Insuficijencija, Nedovoljnost, nedostatnost, oskudnost, nesposobnost, nepotpunost, siromaštvo, manjak itd. Na mentalnoj razini uma i na razini emocija stvara osjećaj manjka samopouzdanja, čini nas malenima i nedovoljno jakima da bismo se nosili s izazovima. Manjak volje, potisnutost, potištenost, depresija, manjak moralnosti itd. Na fizičkoj razini manjak snage ili bilo kojih drugih fizioloških procesa poput manjka funkcije ili slabost organa.

Kod gonoreje imamo simptomatološku sliku koja je u potpunoj suprotnosti s mijazmom psore. Koliko je tamo sve u hipofunkciji, ovdje je sve u „hiperfunkciji”. Centralna tema je višak. Višak energije izbojima naglih reakcija i neopisivom potrebom i željom za uzbuđenjima i stimulacijom na sve moguće načine. Adrenalinski sportovi dobar su primjer. Naše moderno društvo u kojem se ruše sve granice i neprestano se ide po još i još, sve više i više. Glavni mentalno-emotivni simptomi su pohlepa, bezgranične i neutažene želje, prevara i manipulacija. Politika i estrada. Fizički simptomi uključuju simptomatološku sliku svega onog što ukazuje na prekomjernu „proizvodnju”, odnosno funkciju.

Simptomi iscjedaka u urogenitalnom sustavu, sinusitis, kronični rinitis, bradavice, benigni tumori, ciste, endometrioza itd. Centralna tema sifilisa je tajnovitost, pritajenost, destrukcija koja se u mentalno-emotivnom očituje kao želja ili čin samoubojstva. Osjećaj da nešto temeljno nije u redu s nama. Krivnja i samokritičnost samo su dio destruktivnih osjećaja. Krivnja, samokritičnost, strah, ljutnja i bijes koji dovode do nasilja, pa čak i umorstva i samoubojstva. Zbog osjećaja duboke krivnje i samokritičnosti povezuje se erfekcionizmom koji se može očitovati kao velika želja za čistoćom (kuće, tijela), redom (sve na svom mjestu) te manijom (kompulzivnost). Ovisnost i alkoholizam sa svim destruktivnim posljedicama za pojedinca, obitelj i društvo. Destrukcija, razaranje i rat.

Na fizičkoj razini degenerativne bolesti poput kongenitalnih deformacija i kroničnih

degenerativnih bolesti (reumatizam, neurologija), deformacija na bilo kojoj razini.

Da bismo razumjeli sve o ovom mijazmu, moramo razumjeti način i tijek razvoja, odnosno patofiziologiju sifilisa kao bolesti. Bolest se razvija polako, inkubacija traje 9 do 90 dana. U prvom stadiju nema nikakvih simptoma osim kožnih bezbolnih izboja (čankir) koji nestaju, kao da nije ništa bilo. U drugoj se fazi pojavljuju raznoliki nespecifični simptomi koji često ostaju neprepoznati. Treći je stadij latentan. Svi simptomi nestaju, ali bolest se i dalje razvija u tajnosti i u četvrtom se stadiju bolest vraća u punoj snazi sa svom destruktivnom silom. Danas je ovaj stadij jako rijedak zbog djelovanja modernih lijekova tako da do njega ni ne dolazi.

Hahnemann je vitalnu silu nazvao „dynamis”. Smatrao ju je duhovnom silom koja kontrolira psihofiziološke funkcije. Kada je vitalna sila u ravnoteži čovjek je zdrav. Kada se vitalna sila poremeti nastaju poremećaji i bolest. Neravnoteža vitalne sile može nastati zbog čimbenika (unutrašnjeg ili vanjskog) na emotivno-mentalnoj i fizičkoj razini. Zbog neadekvatnog poimanja, odnosno nepoznavanja iste, u najčešćem slučaju dolazi do potiskivanja simptoma te još veće i kroničnije neravnoteže vitalne sile.

Kroz jedinstveni pristup u polju otvara se i odvija „igrokaz”. U sigurnom okruženju se otkrivaju skriveni i nesvjesni elementi. Cilj jest uvidjeti i spoznati nevidljive elemente te dobiti novu perspektivu. Život je igra u razotkrivanju vlastitog Sebstva. Evolucijski korak u razotkrivanju samih sebe. Kako je Sokrat rekao: Čovječe, spoznaj se!